eSigurnost i eTwinning

  • B4: Društvene mreže i društveni mediji

  • 14. pitanje: Trebaju li škole biti prisutne na društvenim mrežama i društvenim medijima?

    Sudjelovanje na društvenim mrežama u školama, kao što je npr. eTwinning, može biti korisno iskustvo kojim se naučeno tijekom stručnog osposobljavanja prenosi u životne situacije na nastavi stranih jezika. No ipak, sudjelovanje škola na društvenim mrežama i medijima poput Twittera može biti kontroverzna tema; postoje razlozi za i protiv, od pozitivne promocije koje može donijesti tweetanje, te marketinških perspektiva do neugodnog zlostavljanja na mrežama i upitnost mrežnog prijateljstva između učitelja i učenika. Najvažnije je prilikom korištenja društvenih mreža i društvenih medija u školama odgovornost i poštivanje mrežnih prava i pravila. Osim promotivnih aktivnosti za školu, postoje i mnoge druge prednosti upotrebe društvenih mreža u školama:

    1. Profesionalni razvoj i obuka o korištenju tehničkih i društvenih medijskih alata za učitelje.
    2. Upotreba modernih, uključivih i alternativnih nastavnih metoda.
    3. Suradnja sa zajednicom i roditeljima na Facebook grupama, Pinterestu, Yammeru, Twitteru itd.
    4. Poticanje suradnje s roditeljima, pogotovo ako su prijatelji škole ili školskog projekta na Facebooku.
    5. Međukulturalna suradnja i komunikacija s drugim školama..
    6. Učenje jezika.
    7. Suradnja i razmjena s kolegama i skupinama istomišljenika.
    8. Umrežavanje s kolegama iz cijele zemlje i svijeta.
    9. Uključivanje primjera iz stvarnog života u nastavu.

  • 15. pitanje: Koliko godina morate imati da biste mogli otvoriti račun na Facebooku / Twitteru / Snapchatu?

    „Zašto ne mogu na Facebook?“ - Ovo pitanje će mnogi učitelji uskoro čuti, ako im do sada još nije upućeno? Postoje brojne mrežne stranice društvenih medija i teško je znati što sve vaši učenici prate i u čemu sudjeluju. Po nedavnim istraživanjima gotovo 78% djece mlađe od 13 godina ima barem jedan račun na društvenim mrežama. Djeca mlađa od 13 godina ne smiju se koristiti društvenim mrežama. Čak i uz tu zabranu, mnoga djeca traže od svojih roditelja da im otvore račune iako još nisu u toj dobi. 

    Želite li saznati više o raznim politikama privatnosti i sigurnosti na aplikacijama koje danas najčešće koriste djeca i mladi, kliknite ovdje.

  • 16. pitanje: Kako se moramo ponašati pri komunikaciji na mreži?

    Sve mrežne zajednice imaju vlastiti kodeks ponašanja, ponekad ga zovu smjernicama za ponašanje u zajednici. Na eTwinningu, na primjer, postoji Kodeks ponašanja za sve prijavljene korisnike. Vrlo je važno da članovi znaju i poštuju pravila ponašanja na mreži kako bi se stvorila dobro i sigurno radno okružje. U većini slučajeva, radi se o zdravorazumskim pravilima, pristojnom ponašanju i primjeni dobrih praksi uobičajenih u svakoj društvenoj interakciji. No ipak, važno je uzeti u obzir da nam prilikom komunikacije na mreži nedostaju važne osobine informacija, poput tona glasa, gesti, i sl. Zato može vrlo lako doći go nesporazuma i nerazumijevanja onoga što vam drugi žele reći ili pak možete uzeti i pogrešno protumačiti dio poruke izvan konteksta.

    Korisne reference: 

    1. eTwinning ima vlastiti kodeks ponašanja i pravila, pogledajte ih na eTwinning Portalu, ovdje.
    2. Pogledajte smjernice i pravila ponašanja nekih od najpopularnijih mrežnih zajednica današnjice:
    a. Facebook
    b. YouTube
    c. Twitter
    d. Instagram
    e. Snapchat
    3. Pogledajte i istraživanje Kent County Council
    4. Osim toga, proučite i tekst Bolji internet za djecu, vodič za mrežne servise, koji pruža ključne informacije o nekim od najvažnijih aplikacija, društvenih mreža i drugih platfomi koje danas često koriste djeca i mladi, a i odrasli.

  • B5: Izazovi mrežne komunikacije izvan eTwinninga

  • Izazovi

    Kad ljudi koriste mrežne komunikacijske alate, često su nesvjesni učinka koje njihovo ponašanje može imati na druge sudionike na mreži. Ono što počne kao bezaznena šala može jednostavno eskalirati u ozbiljan slučaj mrežnog zlostavljanja. Mladi korisnici moraju biti stoga svjesni da na mreži ljudi nisu uvijek onakvi kakvima se predstavljaju (osim u zajednicama poput eTwinninga, u kojima svi korisnici prolaze provjeru) i ti isti mladi ljudi moraju dobiti pomoć kako bi stekli osnovni osjećaj za vlastitu zaštitu u sličnim situacijama na mreži.

  • 17. pitanje: Što moraju učitelji učiniti kako bi spriječili da njihovi učenici postanu žrtve zlostavljača na mreži?

    Evo nekoliko korisnih savjeta koje možete iskoristiti u radu s učenicima:

    Znajte da niste vi krivi za to. Situacije koje se nazivaju vršnjačkim nasiljem katkad su samo prepirke između dvije osobe. No ako je netko stalno okrutan prema vama, to je vršnjačko nasilje i ne smijete za to kriviti sebe. Nitko ne zaslužuje da se prema njemu okrutno ponaša.

    Ne odgovarajte i ne osvećujte se. Katkad je glavni cilj nasilnika postići vašu reakciju jer smatra da time stječe nadmoć nad vama, a nikako ne želite nasilniku dati nadmoć. Što se tiče osvećivanja: osvetom i sami postajete nasilnici te se tako jedan okrutan čin može pretvoriti u lančanu reakciju. Ako je moguće, udaljite se od sporne situacije. Ako to ne možete učiniti, katkad upotreba humora uspije razoružati nasilnika ili ga omesti.

    Čuvajte dokaze. Jedina dobra vijest povezana s vršnjačkim nasiljem putem interneta ili telefona jest to što se takve situacije najčešće mogu snimiti, sačuvati i pokazati osobi koja vam može pomoći. Sačuvajte dokaze u slučaju da se situacija pogorša.

    Recite toj osobi da se prestane tako ponašati. To ovisi o vama – ako se zbog toga ne osjećate ugodno, nemojte to učiniti jer morate jasno izraziti svoj stav i prenijeti poruku da nećete više tolerirati takvo ponašanje. Možda ćete prije toga morati uvježbati svoj odgovor s osobom u koju imate povjerenja, npr. s roditeljem ili dobrim prijateljem.

    Zatražite pomoć – osobito ako vas to ponašanje jako uzrujava. Zaslužujete podršku. Potražite osobu koja će vas saslušati, pomoći vam da shvatite što se događa i koja će biti uz vas – prijatelja, rođaka ili odraslu osobu u koju imate povjerenja.

    Iskoristite dostupne tehnološke alate. U većini aplikacija za društvene mreže i servise postoji mogućnost blokiranja određenih osoba. Bilo da se radi o uznemiravanju putem aplikacije, poruka, komentara ili označenih fotografija, poštedite se toga i blokirajte tu osobu. Možete i prijaviti problem servisu na kojem se to odvija. To bi moglo riješiti problem, a u takvim je situacijama najbolje ne odgovarati.

    Ako vam netko fizički prijeti, obratite se lokalnoj policiji (uz pomoć roditelja ili skrbnika) te razmislite o tome da problem prijavite i školi.

    Zaštitite svoje korisničke račune. Nemojte nikome odavati svoje lozinke – čak ni najboljim prijateljima jer vam oni možda neće zauvijek ostati najbolji prijatelji – te zaštitite telefon lozinkom da ga nitko ne bi mogao upotrebljavati i predstavljati se kao vi.

    Ako je netko koga poznajete žrtva vršnjačkog nasilja, poduzmite nešto. Ako samo promatrate i ništa ne činite, time nasilniku dajete nadmoć i ne pomažete riješiti situaciju. Najbolji način da zaustavite vršnjačko nasilje jest da mu se suprotstavite. Ako nasilje ne možete zaustaviti, pružite podršku žrtvi. Ako je žrtva vaš prijatelj, možete ga saslušati da biste saznali kako mu pomoći. Zajedno odlučite trebate li prijaviti vršnjačko nasilje. Ako još niste prijatelji, patnje toj osobi možete ublažiti lijepom riječi. Najmanje što možete učiniti jest da ne proslijedite zlonamjernu poruku dalje te da nasilniku ne pridajete pozitivnu pozornost.

    Dodatni savjeti za kolege učitelje

    Budite svjesni da imate sreće ako vam se učenik obrati za pomoć. Većina mladih ne govori roditeljima ni učiteljima o vršnjačkom nasilju putem interneta ili izvan njega. Zato, ako vaše dijete/učenik ne spava dobro, ne želi ići u školu ili izgleda uzrujano dok upotrebljava računalo ili mobitel, što mirnije i srdačnije ga pitajte o čemu je riječ. Nemojte se ustručavati od toga da pitate ima li to veze sa zlonamjernim ponašanjem ili društvenim problemima. No čak i ako ima, nemojte odmah pretpostaviti da je riječ o vršnjačkom nasilju. To nećete znati dok ne saznate cijelu priču, počevši od perspektive svojeg djeteta.

    Surađujte s učenikom. Dva su razloga zašto valja raditi s učenikom. Vršnjačko nasilje i elektroničko nasilje obično obuhvaćaju gubitak samopouzdanja ili kontrole nad društvenom situacijom, a kad dijete uključite u pronalaženje rješenja, time mu pomažete da vrati kontrolu. Drugi je razlog povezan s kontekstom. Budući da je vršnjačko nasilje gotovo uvijek povezano sa školskim životom, a djeca tu situaciju i kontekst poznaju bolje od odraslih, njihova je perspektiva ključna za razumijevanje situacije i pronalaženje rješenja. Možda ćete morati osobno razgovarati s drugima, no u tom slučaju obavijestite dijete o tome i recite mu što ste saznali. Riječ je o životu vašeg djeteta, pa ono mora biti uključeno u rješavanje situaciju.

    Odgovarajte promišljeno, a ne brzo. Odrasli često ne znaju da naglom reakcijom mogu dodatno pogoršati situaciju svojeg djeteta/učenika. Mnogo elektroničkog nasilja često obuhvaća marginalizaciju (ponižavanje i isključivanje) nekoga, čime nasilnik smatra da povećava svoju moć ili društveni status. Ako na to odgovorite javno ili ako vršnjaci vašeg djeteta/učenika saznaju da ste se (makar potajno) sastali s odgovornim osobama škole, marginalizacija se može dodatno pogoršati, pa je zato potrebno dobro promisliti kako odgovoriti na tu situaciju.

    Potrebno je više perspektiva. Verzija događaja vašeg djeteta/učenika vjerojatno je potpuno iskrena, no imajte na umu da ono što jedna osoba smatra istinom ne mora nužno biti istina za sve. Morat ćete saznati i druge perspektive te biti otvoreni za njihovo prihvaćanje. Djeca katkad dopuste da budu uvučena u lančane reakcije te ono što vidimo na internetu bude tek jedna strana priče.

    Žrtvama najviše pomaže kad ih netko sasluša – kad doista posluša što žele reći – bilo da je to prijatelj ili brižna odrasla osoba. Zato je važno da, ako vam se djeca obrate za pomoć, odgovorite promišljeno i u rješenje uključite i njih. Već to što ćete ih saslušati s poštovanjem djetetu može pomoći da se oporavi.

    Krajnji je cilj vratiti samopoštovanje i razviti otpornost djeteta/učenika. Prilikom rješavanja problema i da biste djetetu/učeniku pomogli da se oporavi, najbolje je usredotočiti se na to da nitko ne bude kažnjen. Djetetu/učeniku najpotrebnije je da vrati samopouzdanje. To katkad znači da se mora suprotstaviti nasilniku, no ne i uvijek. U suradnji s djetetom/učenikom pronaći ćete odgovarajući pristup.

    Pozitivan rezultat na koji često zaboravljamo (i o kojem rijetko čujemo) jest otpornost. Znamo da ljudska vrsta nikad neće u potpunosti iskorijeniti zlonamjernost i okrutnost, a znamo da vršnjačko nasilje nije „normalno“ ni dio odrastanja, kao što se govorilo u starijim naraštajima. Moramo raditi na tome da ga iskorijenimo. No kad se dogodi i prebrodimo to, naša se otpornost povećava. To nije nešto što možemo „preuzeti“ ni naučiti. Otpornost raste uslijed izloženosti i izazovima te pronalaženju načina kako ih riješiti. Zato je ponekad potrebno djeci dati prostora da to učine, a pritom im dati do znanja da ih podržavamo.

    Dodatne informacije potražite u savjetima američke nevladine organizacije Connect Safely.

    Možete pogledati i vodič za roditelje centra za istraživanje elektroničkog nasilja i mreže Childnet.

  • 18. pitanje: Što je elektroničko nasilje?

    Elektroničko nasilje – koje se naziva i vršnjačkim nasiljem putem interneta – vrlo je kompleksan problem. Može se definirati kao bilo koje ponašanje koje kod druge osobe opetovano izaziva osjećaj uznemirenosti, neugode i/ili nesigurnosti. Takvo je ponašanje obično namjerno, a može se očitovati na razne načine: verbalno, neizravno i fizički.

    Može biti samo nastavak fizičkog vršnjačkog nasilja pri čemu tehnologija nasilniku omogućuje drugi način zlostavljanja žrtve, a može biti i bez motiva. Može se odvijati u bilo kojem obliku povezanog medija: od zlonamjernih SMS i MMS poruka putem mobitela do neugodnih objava na blogu i društvenim mrežama, od slanja e-pošte ili izravnih poruka do izrade zlonamjernih web-mjesta čija je jedina svrha zastrašiti nekoga ili virtualnog zlostavljanja tijekom igranja mrežnih igara za više igrača. Nadalje, (elektroničko) vršnjačko nasilje može se postići izolacijom ili isključivanjem (npr. netko objavi sadržaj koji nitko ne označi sa „sviđa mi se“ niti ga komentira).

    Elektroničko nasilje na nekoliko se načina razlikuje se od ostalih vrsti vršnjačkog nasilja: može prodrijeti u dom i u osobni prostor žrtve, publika može biti mnogo veća, neugodne poruke ili slike mogu se brzo širiti te je teško kontrolirati i/ili ukloniti sadržaj koji se objavljuje ili distribuira elektroničkim putem. S obzirom na bezličnu prirodu takvog ponašanja, elektroničko nasilje često djeluje anonimno. To može navesti osobe da se uključe u aktivnosti o kojima ne bi sanjali u stvarnom svijetu, bilo kao počinitelji ili promatrači.

  • 19. pitanje: Što mogu učiniti u slučaju da u razredu naiđem na slučaj elektroničkog nasilja?

    Za rješavanje problema elektroničkog ili drukčijeg vršnjačkog nasilja potreban je pristup koji obuhvaća cijelu školu. Svim članovima školske zajednice – učenicima, učiteljima, potpornom osoblju i roditeljima – jasno prenesite strategiju. Svi moraju biti upoznati s načinom prijavljivanja te s posljedicama za osobe uključene u takvo ponašanje.

    Pogledajte ove resurse koje je okupio projekt ENABLE – Europska mreža protiv vršnjačkog nasilja na nastavi i u slobodnom vremenu.

  • 20. pitanje: Kako odgovoriti na neprimjerene objave i slike?

    Slanje SMS poruka seksualnog sadržaja (seksting) tema je koja se stalno povlači po vijestima. Seksting se definira kao razmjena seksualnih poruka ili slika te kao stvaranje, dijeljenje i prosljeđivanje sugestivnih slika golog ili gotovo golog tijela putem mobilnih telefona i interneta. Istraživanja pokazuju da seksting postaje uobičajena pojava u životima današnjih tinejdžera. Zbog sveprisutne prirode tehnologije, a osobito mobilnih uređaja, većina mladih ima fotoaparat, što znači da mogu snimati fotografije gdje god požele, pa katkad može doći do pogrešaka. U nekim zemljama postoje pravne sankcije za seksting, a u većini se slučajeva slika gole osobe mlađe od 18 godina smatra nelegalnom ili slikom čija je namjera seksualno zlostavljanje djeteta.

    Škole se moraju pobrinuti za to da mladima omoguće razgovor o tome s kakvim se izazovima suočavaju na internetu, a jedan je od njih svakako seksting. 

    Mjere koje se mogu poduzeti:

    Pobrinite se da svi razumiju što je seksting i da svi budu upoznati s pristupom škole prema toj pojavi te da se taj pristup primjenjuje putem pravila za zaštitu djece.
    Djeci i mladima pružite prilike u školi da govore i raspravljaju o problemima kao što je seksting.
    Organizirajte obuku i način obavještavanja osoblja da bi bilo svjesno rizika i izazova koje seksting predstavlja.
    Šaljite informacije roditeljima na odgovarajući način, imajući na umu da će roditelji najvjerojatnije biti šokirani ako saznaju da njihova djeca sudjeluju u sekstingu.

    Dodatne informacije i savjete potražite u resursima i uslugama servisa Childline.

    Pročitajte i vodič Vijeća Ujedinjene Kraljevine za sigurnost djece na internetu.

  • 21. pitanje: Kako možete pomoći učenicima da razviju dobre navike upotrebe interneta?

    Kao roditelj i/ili učitelj vjerojatno ste naučeni djeci zabranjivati razgovore sa strancima. Zato mnogi učitelji učenike uče da se ne upuštaju u razgovore s nepoznatim osobama, osobito s nepoznatim osobama na internetu. Premda je u to lakše uvjeriti mlađu djecu, tinejdžeri će se vjerojatno odupirati zabrani razgovora s nepoznatim osobama na internetu. Tu je situaciju potrebno rješavati diplomatskim putem te uz mnogo razgovora o tom problemu i o opasnostima takva ponašanja, a da se pritom ne pobudi znatiželja ni osjećaj buntovništva i tako potakne tinejdžere da učine nešto što im je zabranjivano.

    Sljedeći bi vam savjeti mogli pomoći prilikom razgovora s djecom/učenicima:

    Sigurnost: pazite koje osobne podatke dajete osobama koje ne poznajete.
    Susret: budite oprezni ako se sastajete s osobama s kojima ste razgovarali samo putem interneta. Obavijestite druge o tome gdje bi se i kada trebao održati taj sastanak. Ostanite na javnim mjestima i nemojte pristajati ni na što zbog čega biste mogli osjećati nelagodu.
    Prihvaćanje: budite oprezni prilikom prihvaćanja privitaka i informacija od osoba koje ne poznajete jer se u njima mogu nalaziti uznemiravajuće poruke ili virusi.
    Pouzdanost: uvijek provjerite jesu li informacije koje ste od nekoga primili pouzdane; ne zaboravite da neke osobe možda nisu one za koje se predstavljaju.
    Obavještavanje: ne zaboravite uvijek obavijestiti pouzdanu odraslu osobu ako ste zabrinuti ili uznemireni zbog nečega ili nekoga na internetu.

    Dodatne informacije potražite u smjernicama i aktivnostima za pametno ponašanje koje je razvila mreža Childnet International.

  • B6: Dan sigurnijeg interneta

  • 22. pitanje: Što je dan sigurnijeg interneta i kako eTwinneri mogu sudjelovati u njegovom obilježavanju ?

    Tijekom godina, Dan sigurnijeg interneta (SID) postao je prepoznatljivim datumom na kalendaru mrežne sigurnosti. Počeo je kao inicijativa EU, projekt Sigurne Granice još 2004. godine, preuzela ga je Insafe mreža kao jednu od svojih najranijih aktivnosti 2005. Dan sigurnijeg interneta prerastao je svoje tradicionalne zemljopisne okvire i danas se obilježava u više d 100 zemalja svijeta, na svim kontinentma. Od mrežnog zlostavljanja do društvenih mreža, svake godine Dan sigurnijeg interneta odabire važne teme kako bi naglasio važnost rješavanja nastajućih izazova te uvijek bira teme koje odražavaju trenutno stanje.

    Centri i odbori Sigurnijeg interneta

    Insafe je europska mreža centara Sigurnijeg interneta (SICs). Centar provodi u svakoj državi programe osvještavanja i educiranja, održava liniju za pomoć korisnicima, surađuje s mladima kako bi osigurao pristup zasnovan na dokazima uz sudjelovanje više raznih dionika društva - a sve u cilju kreiranja boljeg interneta.

     Dan sigurnijeg interneta se obilježava i izvan Europe. Godine 2009, koncept Dana sigurnijeg interneta je uveden kako bi se ojačala veza sa zemljama izvan mreže i investiralo u harmoniziranu promociju kampanje širom svijeta. Oko 70 odbora za obilježavanje dana sigurnog interneta (SID) surađuje s koordinacijskim odborom, smještenim u središtu Europske unije - u Brusselsu. Ako u vašoj zemlji još ne postoji odbor za obilježavanje Dana sigurnijeg interneta, svakako nam se javite želite li sudjelovati u njegovom osnivanju. 

    Podrška Danu sigurnijeg interneta

    Ovo web-mjesto funkcionira kao internetska platforma za globalnu zajednicu na kojoj zemlje i međunarodne organizacije mogu predstavljati lokalne, nacionalne i međunarodne događaje i aktivnosti povezane s Danom sigurnijeg interneta.

    Na stranicama ćete pronaći pregršt višejezičnih resursa namijenjenih mladima, njihovim učiteljima i obiteljima da bi mogli na najbolji mogući način iskoristiti mrežne tehnologije. To je prostor na kojem predvodnici zajednice za internetsku sigurnost mogu komunicirati s javnošću te razmjenjivati ideje, znanja i iskustva.