eSigurnost i eTwinning

  • B. Trendovi/problemi/politika i praksa

  • B1: Prava i odgovornosti

  • 6. pitanje: Koja su prava i odgovornosti na mreži?

    Nije uvijek jednostavno poznavati sva prava i obaveze na mreži. Jednostavno pravilo je - ne činite na mreži ono što ne biste čilini izvan mreže. Općenito, pravila su jednaka na mreži i izvan nje, ali možete se naći u situaciji koja nije posve jasna niti postoji slična u stvarnom svijetu, zato je važno poznavati najvažnija pravila za ponašanje na mreži. 

    1. Za sve ostale informacije, pravila i zakone, pogledajte Kodeks prava na mreži EU

    2. Tražite li zadatke na tu temu, pogledajte Poglavlje 1 Priručnika za rad na mreži za mlade: Web We Want, na temu „Moja prava i odgovornosti“. 

  • B2: Privatnost i zaštita podataka

  • 7. pitanje: Kako zaštititi školske uređaje od zlonamjernog softvera?

    Zlonamjerni softver pojam je koji obuhvaća sav softver kojemu je namjena postajno pristupiti računalnoj mreži ili sustavu bez pristanka vlasnika, a može obuhvaćati viruse, crve i špijunski softver. Kad se instalira, zlonamjerni softver uzrokuje neželjene rezultate u rasponu od jednostavnih smetnji do ugrožavanja osobnih podataka u sustavu ili čak uništavanja sustava. Zlonamjerni softver u školske informatičke sustave najčešće ulazi putem neželjene pošte, preuzimanja zaraženih datoteka ili upotrebe zaraženih prijenosnih uređaja (USB uređaja, vanjskih tvrdih diskova, e-pošte, mobilnih telefona itd.).

    Mjere koje se mogu poduzeti:

    1. Instaliranje vatrozida i sustava za antivirusnu zaštitu te njihovo ažuriranje da bi se izbjegli sigurnosni proboji.

    2. Blokiranje neželjenih web-mjesta i skočnih prozora personalizacijom sigurnosnih postavki web-preglednika koji se upotrebljavaju na školskim računalima.

    3. Objašnjavanje učenicima razloga za takve mjere da bi shvatili kako je to radi njihove zaštite.

    4. Osmišljavanje protokola o upotrebi interneta koji se strogo provodi te automatsko traženje zlonamjernog softvera u osobnim porukama e-pošte na školskim računalima.

    5. Organiziranje obuke za osoblje o osnovama otkrivanja potencijalno zaraženih datoteka i sigurnom preuzimanju datoteka ili upotrebi prijenosnih uređaja.

    6. I osoblje i učenici moraju se naučiti da prije upotrebe bilo koje datoteke na školskim računalima pregledaju te datoteke da se u njima ne nalazi zlonamjerni softver.

    7. Imenovanje obučene osobe za kontakt koja će rješavati sve probleme povezane sa zlonamjernim softverom te uvođenje službene procedure za rješavanje incidenata.

  • 8. pitanje: Kako zaštititi osjetljive podatke u školi?

    Osjetljivi podaci u školi, između ostalih, obuhvaćaju privatne informacije o učenicima, roditeljima i osoblju, podatke o akademskom uspjehu učenika, njihove zdravstvene i psihološke podatke, podatke o plaćama i radnim mjestima osoblja te podatke povezane s upravljanjem školom. Ti podaci mogu biti pohranjeni na lokalnim osobnim računalima, mobilnim uređajima za pohranu, poslužiteljima koji se nalaze u školi ili negdje drugdje (sve češće u oblaku) ili mogu postojati kao ispisi s osobnog ili zajedničkog pisača. Nedovoljna zaštita ili neodgovarajuće otkrivanje takvih podataka mogu ugroziti privatnost ili uzrokovati kršenje zakona o zaštiti podataka.

    Mjere koje se mogu poduzeti:

    1. Održavajte dva odvojena mrežna računalna okruženja, jedno namijenjeno za upotrebu učenika, osoblja i roditelja, a drugo na sigurnom poslužitelju za administraciju.

    2. Redovito ažurirajte antivirusne sustave radi zaštite od hakiranja.

    3. Šifrirajte osjetljive podatke i zaštitite ih lozinkom te nikad ne pohranjujte nešifrirane podatke na prijenosnim uređajima.

    4. Organizirajte obuku o osnovnoj zaštiti osjetljivih podataka za osoblje – za podršku prilikom organiziranja obuke obratite se nacionalnom uredu povjerenika za zaštitu podataka.

    5. Osmislite i strogo provodite protokol za kopiranje ili preuzimanje osjetljivih podataka iz administrativnih sustava te izbjegavajte takve radnje kad god je to moguće.

    6. Redovito izrađujte sigurnosne kopije podataka.

    Savjet! Ne ostavljajte ispise osjetljivih dokumenata na javnom pisaču! Prije bacanja dokumenata ne zaboravite ih izrezati. Ako nije nužno, nemojte prikupljati osjetljive podatke. Ono što nemate ne može biti ugroženo!

  • 9. pitanje: Na što treba paziti prilikom upotrebe mobilnih uređaja u školama?

    Ako se upotrebljavaju mobilni uređaji, to znači da je svima dostupan te da je sveprisutan jednostavan pristup internetu. Mobilni telefoni nude dosad nepoznate prilike u učionici ako se upotrebljavaju proaktivno i na kreativan način, ali nekad mogu i ometati nastavu te uzrokovati neželjeno ponašanje, kao što su prepisivanje i elektroničko nasilje. No u oba slučaja preporučuje se da škole osmisle pravila o upotrebi mobilnih uređaja u krugu škole za osoblje i učenike.
    Mjere koje se mogu poduzeti:
    1. Razmislite kako možete konstruktivnije uklopiti upotrebu mobilnih uređaja u nastavu.
    2. Pravila o donošenju mobilnih uređaja u školu i njihovoj upotrebi za nastavnike i učenike moraju se dosljedno primjenjivati na cijelu školu. Ta bi pravila u najmanju ruku morala odgovoriti na sljedeća pitanja:
    a. Kada je upotreba mobilnih uređaja u krugu škole dopuštena/zabranjena?
    b. Smiju li se upotrebljavati aplikacije za fotografije i videozapise te u kojim se uvjetima te snimke smiju objavljivati?
    c. Gdje se trebaju držati mobilni telefoni tijekom nastave?
    d. Smiju li učenici pristupati školskoj Wi-Fi mreži sa svojih mobilnih telefona?
    e. Kakva se vrsta sadržaja smije upotrebljavati?
    f. Koje su posljedice kršenja pravila o upotrebi mobilnih telefona?
    3. Uklapanje dijela o dozvoljenoj i nedozvoljenoj upotrebi digitalnih tehnologija u učionici u školska pravila o e-sigurnosti.
    4. Organiziranje redovitih rasprava s nastavnicima i učenicima o pravilima upotrebe mobilnih telefona te razgovaranje o mjerama koje se moraju poduzeti u slučaju kršenja tih pravila.
    5. Obavještavanje roditelja o školskim pravilima o upotrebi mobilnih telefona, zašto se te mjere provode te koje su moguće posljedice kršenja pravila.

    U slučaju zapljene učenik mora isključiti mobilni telefon prije nego što ga preda učitelju da bi se zajamčila zaštita osobnih podataka na telefonu. Ako se telefon ne vrati učeniku na kraju nastave, o tome valja obavijestiti roditelje te se mobilni telefon mora čuvati na sigurnom mjestu.
    Ako učenici smiju pristupati školskoj Wi-Fi mreži putem svojih mobilnih telefona, to ne smije biti sigurna mreža koju upotrebljava osoblje/administracija škole.

  • 10. pitanje: Trebam li češće mijenjati lozinku?

    Za brojne je mrežne alate potrebna registracija. Svi često izrađujemo lozinke, no razmišljamo li o njima dovoljno? Jaka lozinka može pridonijeti zaštiti vašeg ugleda na mreži, a neka osnovna pravila za sigurnost lozinke moraju se strogo primjenjivati.

    Korisne preporuke:

    1. Lozinka je važan ključ za pristup našem sustavu. Nemojte novim korisnicima davati standardnu lozinku za „prvi pristup“!
    2. Pazite da vaš sustav svakom novom korisniku dodijeli drukčiju lozinku te od njih zatražite da prilikom prvog pristupa školskom sustavu generiraju vlastitu lozinku.
    3. Podsjetite nastavničko osoblje i učenike na četiri zlatna pravila za izradu sigurne lozinke:

    a. Lozinka mora biti duga i složena: po mogućnost sadržavati između 10 i 14 znakova. Duljina lozinke najvažnija je za određivanje njezine jačine.
    b. Upotrebljavajte mješavinu brojki, simbola, malih i velikih slova te interpunkcijskih znakova.
    c. Za pamćenje lozinke upotrebljavajte mnemoniku, npr. akronim rečenice „Moja kći, Helena, izvrsno igra tenis“ može postati „Mk,H,=i1t“ ili pak „Svaki dan volim pjevati na kiši!“ postaje „Sd<3pjnaki!“
    d. U lozinci nikad ne upotrebljavajte podatke pomoću kojih je moguće utvrditi nečiji identitet. To obuhvaća imena, datume rođenja, imena kućnih ljubimaca, adrese, škole, telefonske brojeve, brojeve registarskih oznaka itd. To će biti prvi podaci koje će osoba koja pokušava pristupiti vašem računu iskoristiti.

    4. Pravilima e-sigurnosti obuhvatite osnovna pravila o upravljanju lozinkama. U pravila sigurnosti. Učitelje uputite da s razredom često provjeravaju AUP da bi se podsjetili u što su se uključili.

    Podsjećajte se: Lozinka je kao četkica za zube: nikad je ne želite dijeliti s drugima i treba je dobro održavati, bilo izmjenama ili upotrebom alata za upravljanje lozinkama kao što su Dashlane ili LastPass! Ako korisnici ipak moraju negdje zapisati svoju lozinku, to mora biti na mjestu koje je udaljeno od uređaja kojemu omogućuje pristup.

    Obavještavajte školu o najnovijim razvojima IKT-a te proučite usluge projekta za oznaku eSigurnosti da biste dobili dodatnu podršku

  • B3: Zaštita autorskih prava

  • 11. pitanje: Trebaju li učitelji koji dijele svoje materijale na mreži zaštitit svoja autorska prava?

    Zaštita autorskih prava štiti objavljene i neobjavljene radove od neovlaštenog kopiranja bez navođenja autorstva i naknade za korištenje. Zaštita autorskih prava uključuje knjige, oglase, članke, grafički dizajn, oznake, pisma (uključujući i e-poštu), stihove, kartem glazbene kompozicije, dizajn proizvoda, td.

  • 12. pitanje: Što su licence Creative Commons i kako funkcioniraju?

    Licence i alati Creative Commons za autorsko pravo svim autorima, od pojedinaca do velikih tvrtki i ustanova, omogućuju da na jednostavan i standardizirani način dodjele dozvole za upotrebu autorskim pravom zaštićenih kreativnih radova.

    Sve licence Creative Commons dijele brojne važne značajke. Svaka licenca autorima (koje nazivamo davateljima licence ako upotrebljavaju naše alate) pomaže da zadrže autorsko pravo, a pritom drugima dopuste da kopiraju distribuiraju i iskorištavaju njihova djela – barem u nekomercijalne svrhe. Svaka licenca Creative Commons ujedno davateljima licence omogućuje da dobiju zasluženo priznanje za svoj rad. 

  • 13. pitanje: Kako pronaći materijal (fotografije, videozapise, prezentacije, glazbu) koji se može upotrebljavati bez kršenja autorskih prava?

    Traženje sadržaja koji se može upotrebljavati jedna je od važnih funkcija licence Creative Commons. Putem Googlea možete potražiti sadržaj s licencom Creative Commons, pogledati slike na servisu Flickr, albume na servisu Jamendo te medijske sadržaje na servisu spinxpress. Wikimedia Commons, multimedijska zbirka Wikipedije, jedan je od osnovnih korisnika licenci Creative Commons. Ako tražite glazbu, pročitajte članak na eTwinningu „Malbert’s Melodier: Učiteljeva glazba za učitelje“, u kojem se nalaze informacije o zbirci glazbe oslobođene tantijema namijenjene upotrebi na eTwinningu. 

    Ako su vam potrebne dodatne informacije, proučite web-mjesto Creative Commons
    Više o konceptu dijeljenja u sličnom obliku saznajte ovdje.