article image

Predstavljamo vam „eTwinningove škole“! Razgovor s pedagoškom voditeljicom Anne Gilleran

Što je eTwinningova škola? Zašto sada i zašto se prijaviti? U sljedećem razgovoru Anne Gilleran predstavit će i objasniti koncept eTwinningove škole.

2014. godine provedena je velika anketa među učiteljima koji sudjeluju u eTwinningu. Jedan od glavnih rezultata bio je to da su učitelji primijetili velik utjecaj projekata eTwinninga na svoje samopouzdanje i svakodnevni posao, ali i da sudjelovanje u projektu eTwinninga nije uvijek imalo širi učinak na cijelu školu. Iz odgovora učitelja bilo je jasno da ustrojstvo škole ima važnu ulogu u tome do koje mjere mogu vještine stečene putem eTwinninga podijeliti s kolegama ili ih dalje provoditi u svakodnevnom radu. Utvrđeno je i da

„misija eTwinninga u sljedećoj fazi razvoja stoga mora osigurati da eTwinning ima važnu ulogu u stručnom usavršavanju pojedinačnih učitelja, ali i u tome da škola kao cjelina prihvati inovativnije načine podučavanja i učenja bez obzira na početno stanje.“[1]

Pedagoški savjetnički tim eTwinninga (skupina stručnjaka koji razmatraju razvoj eTwinninga) 2015. godine na temelju je tih rezultata počeo tražiti odgovor na pitanje kako fokus eTwinninga premjestiti s pojedinačnog učitelja na cijeli tim iz škole, osobito one koji su zaduženi za upravljanje školom i njezino vođenje. Cilj je potaknuti inovativne organizacijske prakse koje će u škole uvesti uspješne nove načine podučavanja i učenja razvijene putem projekata eTwinninga i aktivnosti stručnog usavršavanja povezanih s tom akcijom“[2]. Otud je nastala ideja o tituli „eTwinningove škole“.

Postavili smo Anne nekoliko pitanja i u nastavku vam donosimo njezine odgovore!

1. Na koji će način „eTwinningove škole“ pridonijeti uključivanju većeg broja škola u eTwinning?

Svrha eTwinningovih škola ne mora biti povećati broj škola koje sudjeluju u eTwinningu, već nagraditi škole koje već izvrsno rade, imaju mnogo učitelja koji sudjeluju i pozitivnu atmosferu koja podržava razvoj eTwinninga u školi. Priznanja u eTwinningu dosad su bila usmjerene prema pojedinačnim učiteljima kao nagrade i oznake kvalitete na nacionalnoj i europskoj razini. Titula eTwinningove škole trebala bi proširiti priznanje s pojedinačnih eTwinnera na cijele škole s timovima koji su aktivni u eTwinningu, koje promiču aktivno sudjelovanje u eTwinningu među učiteljima i podržavaju takvu angažiranost.

2. S kojim se problemima škole iz različitih država najčešće suočavaju i što ih sprječava u tome da maksimalno iskoriste prednosti eTwinninga?

To je vrlo široko pitanje. Mislim da uspjeh aktivnosti eTwinninga u nekoj školi često ovisi o radu jednog posvećenog i marljivog učitelja koji se, kao što je bilo istaknuto i u spomenutoj anketi, često osjeća izolirano i kao da nema ničiju podršku. Najčešći je razlog to što ravnatelji škole često ne znaju o čemu se radi u eTwinningu i kako se on može učinkovito iskoristiti za promicanje novih praksi i vještina koje su prikladnije za učenje i podučavanje u 21. stoljeću. Kad se bude dodjeljivala titula eTwinningove škole, brojne će škole postati primjer drugima, njihovi učitelji i ravnatelji mogu postati izvor informacija za druge škole koje imaju poteškoća s mijenjanjem vrlo tradicionalnih pristupa podučavanju u nešto zanimljivije što potiče suradnju.

3. Prema izvješću nadzora iz 2015., većina učitelja koji sudjeluju u eTwinningu dolaze iz „inovativnih škola“[3]. Kako bi koncept „eTwinningove škole“ inovacije trebao uvesti i u one manje inovativne škole ili ih dovesti do učitelja koji rade u nepovoljnijim uvjetima u školi?

Valja biti oprezan prilikom upotrebe termina „inovativne škole“, jer ne postoji dogovorena definicija tog pojma. U kontekstu izvješća, tim se pojmom označavaju škole koje promiču uključivanje u inovativne prakse, potiču suradnju među učiteljima, aktivno sudjeluju u međunarodnim projektima te se bave samoprocjenom. Da odgovorim na pitanje, nadam se da će te škole postati svojevrsni mentori ostalim školama iz šire eTwinningove zajednice. Nadamo se da će ravnatelji i vodstvo eTwinningovih škola svojim kolegama objasniti svoja pravila i način rada na, primjerice, godišnjoj konferenciji, na posebnim konferencijama za rukovodstvo škole, na forumima, u radionicama te svakom prilikom koja im se pruži.

4. „eTwinningova škola“ zapravo je izvorno zamišljena kao fokus eTwinninga još 2006. godine. Zašto je toliko trajalo i zašto se baš sad to provodi? Što se promijenilo?

To je istina. 2006. godine mnogo se govorilo o onome što se tada nazivalo „cijeloškolskim pristupom“ eTwinningu. No 2006. godine u aktivnosti je, koja je tad bila vrlo nova, sudjelovalo tek 10 000 – 12 000 učitelja, a glavni je fokus bio na školskim projektima. Koncept eTwinninga kao zajednice za škole u to vrijeme još nije bio osmišljen. eTwinningu je trebalo 12 godina da se razvije u zajednicu kakvu danas poznajemo. Tijekom tih 12 godina okupili smo dovoljno škola i učitelja koji sjajno rade sa svojim učenicima u spomenutim područjima, promiču inovativne prakse uz upotrebu tehnologije ili bez nje, promiču načela projektnog učenja, suradnju i timski rad. To su škole i učitelji koji mogu utjecati na svoje kolege i potaknuti ih da slijede njihov primjer, a to i čine. Eto, to se promijenilo i zato je sad, u prvoj četvrti 21. stoljeća, pravo vrijeme za uvođenje titule eTwinningove škole.

5. Što slijedi dalje? Hoće li u budućim projektima eTwinninga fokus postati roditelji?

To je zanimljivo pitanje! Htjela bih da se najprije ostvari ova promjena fokusa i uspostavi eTwinningova škola te da primatelji te titule postanu utjecajna i pozitivna sila u promicanju vrijednosti eTwinninga, a to su otvorenost i međukulturno razumijevanje. To je osobito važno u današnjem nemirnom svijetu. Roditelji na neki način i jesu u fokusu pomaka prema eTwinningovoj školi jer je jedan od kriterija za dobivanje titule eTwinningove škole aktivno promicanje eTwinninga među roditeljima i u lokalnoj zajednici.

1. eTwinning nakon 10 godina, p. 49

2. eTwinning nakon 10 godina, p. 51

3. Škole koje primjenjuju inovativne prakse, potiču suradnju među učiteljima, aktivno sudjeluju u međunarodnim projektima te se bave samoprocjenom