article image

Uključivo obrazovanje: razgovor s Marijanom Smolčec, moderatoricom grupe

eTwinning je 2017. godinu posvetio uključenosti, pa vas u duhu toga želimo upoznati s istaknutom grupom za uključivo obrazovanje.

Jedan je od četiri prioriteta koje je Europska komisija odredila nakon Pariške deklaracijepoticati obrazovanje djece i mladih koji žive u nepovoljnim uvjetima tako da se osigura ispunjenje njihovih potreba unutar sustava obrazovanja i osposobljavanja“.

Slijedeći svoju obavezu poticanja suradnje i komunikacije među učiteljima i učenicima diljem Europe, eTwinning je odabrao uključenost kao ovogodišnju temu da bi učitelje i škole upoznao s tom problematikom.

Istaknuta grupa eTwinninga za uključivo obrazovanje, namijenjena je nastavnicima koji rade s učenicima s posebnim potrebama, poteškoćama u učenju, a u nekim slučajevima i s nadarenim učenicima. Grupe eTwinninga jedan su od najboljih načina za učitelje da međusobno razmjenjuju iskustva. Imali smo priliku razgovarati s gospođom Marijanom Smolčec, moderatoricom grupe i profesoricom engleskog iz Hrvatske, te joj postaviti nekoliko pitanja. Nadamo se da će vam odgovori biti jednako zanimljivi kao i nama!

1. Prema vlastitom iskustvu i iskustvu drugih učitelja iz grupe, koliko mislite da se među učiteljima, kao i među roditeljima i učenicima promijenila percepcija učenika s poteškoćama u učenju ili posebnim potrebama?

Mislim da se percepcija jako promijenila. Učitelji su svjesniji učenika s poteškoćama ili posebnim obrazovnim potrebama te su spremni pomoći im da postignu ciljeve učenja i da se uključe u redovno školovanje, ali im je ipak potrebna pomoć specijaliziranih ustanova ili pomoćnika u nastavi. Učitelji nisu uvijek dovoljno spremni za rad s učenicima koje je potrebno uključiti u obrazovanje, pa je komunikacija i suradnja između pomoćnika u nastavi, psihologa, roditelja i drugih specijaliziranih ustanova vrlo važna. No kad takve potpore nema, učitelji se obično okreću jedni drugima i zato sam pokrenula mrežnu grupu u kojoj učitelji mogu zatražiti podršku, dijeliti ideje, nastavne planove i općenito učiti jedni od drugih.

2. Možete li nam dati neke savjete o tome kako učitelji mogu potaknuti i animirati učenike s posebnim potreba, primjerice autizmom, ili pak s poteškoćama u učenju, kao što je disleksija, te im dati potrebno samopouzdanje?

Prema mojem iskustvu, učenici s određenim poteškoćama u učenju mogu se jednostavno animirati raznim web-alatima i općenito tehnološkim alatima. Postoji mnogo raznih pomoćnih tehnologija koje su najčešće dostupne besplatno. U grupi „Uključivo obrazovanje“ organizirali smo i nekoliko mrežnih događaja sa stručnjacima koji su nam predstavili alate i strategije koje učitelji mogu iskoristiti u radu s učenicima s poteškoćama. No najvažnije je imati na umu da je svaki učenik pojedinac. Pri podučavanju učenika s posebnim obrazovnim potrebama ili bilo kojim drugim poteškoćama, npr. disleksijom, ADHD-om ili autizmom, važno je najprije pokušati dobro upoznati učenika, saznati što ga zanima, što ga nadahnjuje i što voli raditi. To će vam pomoći da osmislite prilagođene i stimulativne materijale za učenje. Najvažnije je razgovarati s učenicima, dozvoliti im da se izraze i sigurna sam da će im to povećati samopouzdanje.

3. Kako je aktivno sudjelovanje u eTwinningu i u projektima eTwinninga pomoglo u rješavanju izazova koje predstavlja uključiva učionica?

Uvođenjem eTwinninga u učionicu učenicima smo ponudili drukčije i motivirajuće načine učenja. Učenici lakše stječu potrebne komunikacijske i digitalne vještine te se uče toleranciji i kulturnoj raznolikosti.

4. Koliko su tehnologija i eTwinning pridonijeli vašem svakodnevnom radu u nastavi i kako su pomogli učiteljima koji rade s učenicima s posebnim potrebama?

Odgovor je: mnogo. Kad učitelji započnu projekt na eTwinningu, najprije moraju odgovoriti na pitanje na koji način projekt može pomoći učenicima i koje će biti koristi od njega? Ne radi se samo o tome kako se koji web-alat upotrebljava, već i koji se ciljevi i rezultati učenja mogu postići upotrebom određene tehnologije. eTwinning učenicima definitivno pomaže da pronađu samopouzdanje, vještine, da steknu prijatelje, ali i da budu tolerantniji prema drukčijim učenicima koje je potrebno uključiti u obrazovanje te otvoreniji prema multikulturalnosti. Sigurna sam da će se učitelji koji rade uglavnom s učenicima s posebnim obrazovnim potrebama složiti sa mnom.

5. Kako eTwinning pomaže školama koje imaju ograničen proračun da postignu uključivo obrazovanje? Čemu se nadate u budućnosti?

eTwinning izvrsno funkcionira i učiteljima nudi mogućnosti za suradnju na internetskim stranicama za umrežavanje, razmjenu ideja s raznim grupama, provođenje projekata, ulaganje u osobni razvoj učitelja putem mrežnih događaja i seminara, no bilo bi još bolje kad bi se u samoj školi organizirali događaji o uključenosti, raznolikosti i multikulturalnosti. Još jedan dobar primjer bile bi prilike za hospitacije, osobito za škole koje se tek počinju baviti uključivim obrazovanjem. Kad osobno vidite primjere uključenosti i razgovarate s učiteljima koji imaju više iskustva s uključivim razredima, to može biti vrlo korisno. Za budućnost se vodim krilaticom projekta Regionalna potpora inkluzivnom obrazovanju u jugoistočnoj Europi, a to je: „uključiva je škola ona škola u kojoj je svako dijete dobrodošlo, svaki roditelj uključen i svaki učitelj cijenjen“. Drago mi je da je eTwinning 2017. godinu posvetio uključenosti!